Feniks ima zvono za sluh; Vatru za vid; Bodež za dodir
Dva kolačića, jedan za ukus, drugi za miris.
On stoji pred Oltarom Univerzuma pri Zalasku Sunca,
Kada zemaljski život vene.
On poziva Univerzum, i kruniše ga MAGIČKIM Svjetlom
Da zamjeni Sunce Prirodnog Svjetla.
On se moli, i odaje poštovanje Ra-Hoor-Khuitu,
Njemu zatim nudi žrtvu.
Prvi kolačić, spaljeni,
Objašnjava korist izvučenu iz šeme inkarnacije.
Drugi, pomiješan sa njegovom krvlju i pojeden,
Pokazuje svrhu nižeg života da hrani viši život.
On potom preuzima Zavjet i postaje
Slobodan-neuslovljen-Apsolut.
Sagoren u plamenu svoje Molitve,
I ponovo rođen-Feniks!