**DAVID CHERUBIM**
**MAGIKA I STAZA PRAZNE RUKE**

Čini što ti je Volja je sav Zakon.

Postoje brojne tehnike u umjetnosti Magike i Karatea koje su po prirodi vrlo slične. Magika i Karate su, kako god mi na to gledali, ipak dva različita sistema treniranja koja su posvećena različitim vrstama aktivnosti. Neovisno o tome, oni ipak dijele neke temeljne tehnike i postignuća duhovne i psihološke prirode.
Na primjer kiai, karate uzvik moći, vrlo je sličan magičkoj umjetnosti vibriranja Božanskih Imena. Ipak, kiai, nije uistinu uzvik moći, niti je uzvik moći namjera kiaia. Kiai predstavlja, ili radije simbolizira, susret tijelo-um i duh. "Ki" je simbol duha ili energije, a "ai" je simbol susreta ili ujedinjenja. Uzvik moći nije ništa drugo do li rezultat jedinstva tijela-uma i duha. Isto vrijedi i za Magiku kada govorimo o vibraciji Božanskog Imena ili Riječi Moći. Ime ili Riječ nije istinski izvor moći, već je to radije jedinstvo tijela-uma i duha Magičara.
Kiai se izvodi iz Hare. Hara je "Centar". Hara je smještena dva inča ispod pupka. Ona korespondira sa nižim abdomenom u tijelu. Ali Hara nije samo centar unutar tijela; ona je središte našeg bića, centralna točka energije i njeno izvorište, koja se nalazi i unutar i izvan našeg tijela. U središtu Hare je vitalna točka uravnoteženja gdje se susreću tijelo-um i duh Karateke. Karateka je naziv za praktičara karatea. Ki je psihofizička energija - duh. Ki se oslobađa kroz kiai, čije je izvorište u dijafragmi, a izbacuje se kroz grlo stiskanjem mišića donjeg abdomena ili Hare. To je vrlo slično vibriranju Božanskog Imena, koje se izvodi iz Središnjeg Jastva Magičara, gdje su njegovo tijelo-um i duh jedno. I kao što Karateka mora djelovati iz Hare 24 sata na dan, tako i Magičar mora djelovati iz središta svoga bića, puštajući sve svoje akcije da teku prema periferiji iz te središnje točke svijesti.
Razmislimo također i o kati, koja je budo ritual. (Budo je ime za japansku borilačku vještinu.)
Kata je slijed stavova ili pokreta putem kojih se Karateka u svojoj imaginaciji, mašti ili vizualizaciji istovremeno bori protiv nekoliko protivnika. Kiai se vezuje uz određene točke kate kada se tijelo-um i ki susreću u Hari.To je vrlo slično Tjerajućem Ritualu Pentagrama, koji je također slijed pokreta (kata) putem kojih Magičar tjera (bori se) elementalne demone (protivnike) i vibrira (viče) određena Božanska Imena u određenim točkama rituala (kata), bivajući ujedinjen sa svojim duhom (ki) u središtu (Hara) svojeg bića.
Baš kao što Magičar postiže savršenstvo kroz ritualnu Magiku, tako i Karateka postiže savršenstvo kroz katu. I Kata i ritualna Magika su oblici pokretnog Zena ili aktivnog oblika meditacije. Karate se inače zove i "pokretni zen". Riječ zen je japanski slobodni prijevod sanskritske riječi dhyana (meditacija). Cilj zena je Satori, što znači trenutnu probuđenost ili unutrašnje iskustvo prosvjetljenja kroz intuiciju. Satori se postiže kroz umjetnost neprijanjanja, živeći u Duhu Praznine. Karate nas uči da se neustrašivo i slobodno krećemo kroz intuiciju ne prijanjajući ni za što. Karate doslovno znači "prazne ruke", što ne označava samo "borbu praznih ruku", već također predstavlja moć neprijanjanja, koja ustanovljava duh zena. Takva je priroda karate-doa (Put Prazne Ruke). U Magici smo također poučeni da neustrašivo živimo kroz intuiciju i da činimo svoju Volju bez strasti za rezultatom, to jest bez neprijanjanja.
Karateka mora izvoditi svoju umjetnost bez uplitanja uma. Isti princip vrijedi i za Magičara, čija Magička Volja neprikosnoveno poistovjećuje samu sebe sa cjelokupnim bićem, tako da postaje nesvjesni ili prirodni dio osobnosti. I u Karateu i u Magici neprikosnoveno transcendentiramo potrebu da razmišljamo o tehnikama vještine; odatle ona postaje vještina bez vještine, razvijajući se iz nesvjesnog.
Općenito uzevši, ciljevi Karate-doa i Magike su istovjetni. To je integracija tijelo-um i duh, središnje ujedinjenje mikrokozmosa i makrokozmosa, i postepeni razvoj cijelog Čovjeka, čime ustanovljavamo savršenstvo duše. To dovodi do vrhovnog oblika prosvjetljenja, što se u karateu zove Oko Oluje. To je postignuće pokretnog zena ili aktivne meditacije, u središtu životne borbe. To je sloboda od unutarnjeg neprijatelja - sebe. I Karate i Magika uspostavljaju osobnu bitku sa jastvom, kako bi transcendentirali to isto jastvo. Karate-do nas uči da je jedini neprijatelj unutar nas samih, i da istinski ratnik ili Budoka, mora jedino sebe pokoriti, želi li pokoriti tzv. vanjskoj neprijatelja. Ista istina vrijedi i za Magiku, koja nas uči da je jedini neprijatelj (demon) onaj koji se nalazi unutar Magičara; i da jedino porazom (razriješenjem) tog unutarnjeg demona (kompleksa) Magičar može prevladati sve prepreke, slobodno vršeći svoju Istinsku Volju i sprovodeći svoje Veliko Djelo.

Ljubav je Zakon, Ljubav pod Voljom.